Najgori način kako provesti jutro poslije

izlaska!
Jutro poslije izlaska. 
A najgori način je da si uplatite izlet koji uključuje cjelodnevno hodanje na +40 po najvećoj sunjari.
Slijedi jedan post o kojem nemam baš puno za reći budući da smo na izlet u Ayutthayu krenuli smoreni tek nakon što smo došli iz vana. 
Sve što mogu reći je da je bilo jako lijepo i ukoliko se nađete na Tajlandu definitivno vrijedi uplatiti izlet. Također vam mogu reći da si nikakve izlete ne uplaćujete ukoliko ne namjeravate noć prije eventualno otići na foot massage i spavati da se odmorite jer ova naša opcija nakon kanti i kanti cuge definitivno nije bila najbolja opcija.
Cijena za cijeli dan je oko 100 kuna a uključen vam je prijevoz, ulaznice, vodič i ručak na kraju obilaska. Imate opciju iznajmljivanja bicikla pa sami možete krenuti u obilazak jer ovo što smo mi obišli je samo mali djelić svih hramova ali nakon što sunce uprži i ovo je previše.

U 7 ujutro nas je ispred hotela pokupio kombi koji je nas 10ak vozio do 70 kilometara udaljene Ayutthaye koja je još početkom 18og stoljeća bila milijunski grad i metropola jugoistočne Azije dok ju Burmanska vojska nije sravnila sa zemljom. Danas su njezini ostaci na popisu UNESCO-ve svjetske baštine.

Na izletu smo imali vodiča ali ga apsolutno nismo ništa razumjeli tako da sve što znam o navedenim hramovima saznala sam na internetu. Da se razumijemo, vodič je znao engleski i to je bila prva osoba s kojom smo se susreli da možemo reći da je stvarno znala pričati ali taj njihov naglasak je toliko čudan i toliko izobliče svaku riječ da na kraju jednostavno odustaneš od naprezanja i odlučiš potražiti informacije na netu.

Prvi na redu nam je bio Wat Yai Chai Mongkol. O njemu znam da je i danas aktivan budistički hram a njegov chedi/stupa odnosno toranj u obliku zvona i jedan je od najprepoznatljivijih landmarka u Ajutaji.

               

Hram je sa sve četiri strane okružen zidom uzduž kojega su jednaki kipovi Buddha koji sadržavaju pepeo umrlih, pretpostavljam budističkih monkova koji su tamo školovali.
Neki kipovi su noviji jer ih je većina uništena.

Sljedeći hram na redu nam je bio Wat Maha That koji je bio sjedište vrhovnog budističkog vođe monka u 14. stoljeću a koji je najpoznatiji po glavi Buddhe koja je obrasla u korjenju drveća.

ostaci Buddhinih skulptura

Nakon vucaranja na +40 po toj sunjari, usljedio je još jedan hram na kojega smo se popeli zadnjim atomima snage, prekrasni Tajlandski ekvivalent tornju u Pisi, Wat Phu Khao Thong iliti white temple.

Ana i ja smo krenule na pentranje po tim silnim stepenicama dok je Tomo ostao ubiti oko na klupici u carstvu hladovine.

Bilo je između još nekih stajanja da se vide ovakve i onakve Buddhe a za kraj puta su nam naravno ostavili šećer na kraju, najljepši od svih Ayutthaya Historical Park. Za njega stvarno više nismo imali snage jer je neispavanost učinila svoje, stoga smo si našli klupice u hladovini i zaspali bez obzira što su oko nas prolazili ljudi koji su išli jahati slonove 5 metara dalje. Bitno da je hladovina i da ležimo, kao Buddhice.

Tajland 1. dio

Preko 7 gora i 7 mora nalazi se predivan Tajland a nakon 5 aviona i 5 brodova, 1 vlaka i 1 autobusa te bezbroj tuk-tukova i taxija mogu reći da je ispunio sva moja očekivanja i da bi se rado tamo vratila. 

Doha

Moj najbolji lega Tomislav i ja smo krenuli dan nakon naših ostalih legosa budući da na letu nije bilo dovoljno mjesta za nas 6, tako da ukoliko planirate put za više ljudi, definitivno si kupite karte ranije, pogotovo ako je let povoljan. Polazak je bio u podne iz Zagreba, letili smo Qatar Airwaysom a stajanje smo imali u Dohi u kojoj smo imali transfer za Bangkok od čak 13 sati. Nismo uzeli vizu da izađemo s aerodroma u Dohi jer smo tamo bili po noći tako da realno nismo imali gdje otići u gradu niti šta vidjeti. Usljedilo je muvanje po aerodromu, sto puta ulazak u jednu te istu trgovinu i komentiranje kako je sve skupo i kako bi bilo super da imamo jako puno novaca da si sve možemo priuštiti. Naime aerodrom je pun luksuznih trgovina, od Hermesa i Rolexa do Burberrya i sl. trgovina u kojima mi nemamo šta tražiti ali se uvijek možemo čuditi tko bi dao 2 i po mil. kuna za ručni sat.

samo tozla

Lamp bear by Urs Fischer

Po cijelom aerodromu se nalaze brončane skulpture Tom Otternessa koje služe kao dječije igralište

Između landranja po trgovinama i spavanjima po spavaonicama i stolicama, vrijeme smo kratili u Burger Kingu gdje smo jeli najbolji fast food hamburger ikada,  Steakhouse! Uvijek mi bude žao što ne mogu tako neke fine junkove jesti a da se ne zasitim nego samo da trpam zauvijek dok mi je finoća u ustima.

 

ultimativna ubojica <3

Nakon što je prošlo tih 13 sati koji su trajali čitavu vječnost napokon smo ponovno uzletili prema još toplijim krajevima i prema najljepšem moru. Vrijeme smo u avionu kratili filmovima, laganim cuganjem i žderačinom. 

Što se tiče Qatar Airwaysa, usluga je dobra ali ipak ne toliko dobra kao u Emirates-ima. Koliko god da je Katar bogat, ipak su u Dubaju glavne dase koje znaju šta je luksuz i da će se ljudi više ložiti ako im omogućiš da biraju cugu koju god žele i koja je u malim unučićima a ne kada ti stjuardesa nalije u plastičnu čašu jednu od 3 žeste između kojih možeš birati, kao da si na tinejđerskom rođendanu. Hrana je fina i gladan ne možeš biti ni ostati bez obzira kako to malecko izgleda.

Poletili smo iz Dohe u 8:30 ujutro a stigli u Bangkok u 18:45, bez obzira sto smo letili samo nekih 6 sati, dok uzmeš razliku u vremenu ode ti cijeli dan.

Prvo što mi padne na pamet kada kažem Tajland:

iznimno ljubazni ljudi - ne zove se bezveze zemlja osmjeha i zemlja slobode. Zapravo puni naziv Bangkoka znači 'Grad anđela, veliki grad, vječni dragulj grad, neosvojivi grad Boga Indre, veliki glavni grad svijeta obdaren s devet dragocjenih dragulja, sretan grad, bogata ogromna kraljevska palača koja izgleda poput nebeskog boravišta gdje vlada reinkarnirani bog, grad dan od Indre i izgrađen od Vishnu karme' a sa tim je dospio i u Guinnesovu knjigu rekorda kao grad sa najduljim imenom na svijetu. 
Naši ugostitelji, pogotovo oni na moru i pogotovo oni u Dalmaciji bi se jako mogli ugledati na njih jer nijednu nadrkanu facu u 2 tjedna nisam vidjela bez obzira što im je sezona i što su terase pune, oni su uvijek nasmijani i doslovno će potrčati ako ih zamoliš da ti nešto donesu.

street food - Tajlanđanima je najbitnija hrana za koju nemaju određeno vrijeme kada se jede koji obrok već oni jedu kad god su gladni, što je najbolje ikad. Štandovi sa hranom su na svakom koraku a jedan od pozdrava znači jesi li već jeo? gin khao reu yung? iliti jesi li već jeo rižu? 

tuk-tuk - odlično prijevozno sredstvo za mjesta gdje su velike vrućine i velika prometna gužva. Oni piče kroz grad, provlače se između auta, držiš se za glavu i bojiš za život istodobno maštajući kako bi bilo odlično da i kod nas postoji takav prijevoz za ljetne mjesece.

prekrasne obale i kristalno čisto more - naše more je lijepo ali ovo je ljepše. Kristalno čisto i zelenkasto plave boje sa bijelim pješčanim plažama koje su mekane kao memorijska pjena. Nema te naše betonirane ili šljunčane obale koja može ovo zamjeniti. +ogromne sive i oble kamene stijene koje uronjene u to more izgledaju brutalno dobro.

Budući da smo u 2 tjedna obišli dosta toga morat ću postove rascjepkat na više puta. Za početak prva 2 dana Bangkoka u koji smo se na kraju putovanja opet vratili.

Nakon što smo došli u hotel odmah smo se našli sa našim legosima a nakon skidanja u kratke hlače krenuli smo van zabljesnuti ulice Bangkoka aristokratski bijelim nogama i vidjeti što nam to taj velegrad nudi. Prvo smo zgrabili nešto za pojesti na ulici kod hotela koja je kao i sve ostale prepuna štandova sa hranom i restorana a onda pravac PING-PONG show koji je bio toliko grozan da ću ga nakon ovog posta potisnuti negdje u sjećanje.

masaže i hrana su na svakom koraku. Idealno za sve hedoniste

Ulična hrana je najfinija i nemate se šta gaditi i zagledati kakvi su higijenski uvjeti jer ni
u restoranu nisu ništa bolji od ovih uličnih. 

Naime Thailand je poznat po seks turizmu koji naravno nije dozvoljen ali je opće prihvaćen. Pored gomile transvestita i gejeva, postoje i žene koje svojim gospođicama zvanim Vađajna rade kojekakve budalaštine u zabačenim ulicama tog prljavog grada u oronulim striptiz klubovima. Po ulicama ćete čuti kako uglavnom vozači tuk-tukova ustima prave zvuk koji zvuči kao odčepljivanje odvoda i nude usluge prijevoza do lokacije i show. Mi smo dogovorili da nas za nekih 60ak kn odvezu da vidimo taj famozni ping-pong za koji nam je obećano 15 različitih točaka koje su zanimljivo zvučale kada smo ih vidjeli na papiru ali kada su nas vozači ostavili u nekoj zabačenoj ulici mislili smo da nam sljeduje vađenje bubrega. Ljudi moji, to je kaos! Naime na maloj pozornici je jedna štanga i jedna moćna vagina a u publici većinom turisti. Možda bi sve to bilo puno zanimljivije da te Vađajne nisu izgledale kao da im netko drži nož na vratu i da su barem neku interakciju s publikom imale kao što inače striptizete imaju ali ovo je bio tupi pogled i izvođenje točke za točkom, kao u cirkusu. Bilo je tu pušenje cigara vaginom, pretvaranje vode u kolu (mućkale su naravno u gospođici), otvaranje čepova vaginom, bušenje balona strelicama koje ispaljuje iz naravno vagine ali najgore od svega je ta nehigijena, te ping pong loptice koje ispaljuje iz Vađajne padaju na pod, druga nesretnica svijetli baterijom po podu nama oko nogu da nađe di je to palo, ova to vraća i ispaljuje opet...Grozno!
Uglavnom nakon 15 točki smo se uputili nazad do Khao sana gdje nam je bio smještaj, popili par cugi, otišli na foot massage nakon kojega smo se odlučili i još za back i neck massage jer pola sata je nekih 30 kn a nakon toga otišli na spavanjac kao bebe.

Drugi dan smo imali u planu obići neke od hramova koji su nam bili u blizini ali dok se nas 6 pokrenulo, popilo kave i jelo stigli smo na knap do Velike palače za koji ti treba skoro cijeli dan a mi smo imali sat vremena pa na kraju nismo ni otišli. Promuvali smo se malo tim kvartom i nastavili dalje

na svakom koraju je nekakvo svetište sa uvijek svježim cvijećem

ovdje smo zalutali u ulicu koja je izgleda hodnik jer ovo je kuhinja a s druge strane je soba u kojoj ljudi žive.

kuhinja nasred ulice, uobičajen prizor

Zalazak sunca smo se dogovorili da uhvatimo na Wat Arun hramu koji je s druge strane rijeke Chao Phraya i do kojega se dođe brodićem koji košta 60 lipa.

Rijeka je užasno prljava jer svi bacaju kojekakvo đubre u nju, od tvornica do kućanstava, prljavci su u duši i još nemaju zakone koji reguliraju takve stvari pa se Greenpeace stalno bori da stvari krenu na bolje jer hrpa ljudi oboljeva od kojekakvih boleština uzrokovanih vodom iz rijeke koja protječe kroz cijeli grad i na kojoj živi 12 milijona stanovnika.

Nakon par minuta vožnje stižemo u prekrasni budistički hram Wat Arun, takozvani Temple of dawn koji je dobio ime po indijskom bogu Aruna što znači dolazak dana iliti zora.

u sve hramove se mora ulaziti prekrivenih nogu i ramena tako da ukoliko idete u posjet
takvom mjestu najjednostavnije vam je da si ponesete neku maramu koju ćete zavezati
oko sebe da se ne morate kuhati u dugim hlačama jer je stvarno prevruće.
Ukoliko ne ponesete ništa, uvijek možete iznajmiti.

budice su na svakom koraku

Kao što su Buddhe na svakom čošku, tako je i nanizano cvijeće kojim se hramovi i svetišta ukrašavaju

božanstva

Dan smo priveli kraju cuganjem i izlaskom do jutra nakon kojega nas je u 7 ujutro čekao organizirani prijevoz na izlet koji smo uplatili do Ayutthaye. Naravno da smo namjeravali odustati od izleta jer nismo bili u stanju na 40 stupnjeva razgledavati ostatke drevnog Bangkoka ali kad smo već platili...YOLO!

Što se tiče izlazaka u Bangkoku mi smo se orijentirali oko Khao Sana budući da nam je tamo bio hotel, meni osobno nije bilo neko ludilo od izlaska jer je glazba bila kao na kirbaju, uglavnom ove aktualne hit pjesme ali u groznom remixu. Na partije i koncerte negdje dalje u gradu nismo mogli ići jer smo svaki dan imali plan za sutradan tako da teški mamurluk i crkavanje cijeli dan nije dolazilo u obzir, ain't nobody got time for that!

cuga u trgovinama i nije baš nešto jeftina, žesta je skuplja nego kod nas. Vani se najviše isplati piti iz bucketa iliti plastične kantice za pijesak.

U sljedećem postu ću našvrljati malo o Ayutthayi a onda se bacam na najljepši dio putovanja a to su otoci.

Ukoliko imate neka dodatna pitanja ili prijedloge što vas najviše zanima kako je tamo, slobodno komentirajte pa ću se u nekom od sljedećih postova osvrnuti na to.

xx