četvrtak, 12. svibnja 2016.

Dobrodošli u raj na zemlji

Kooonačno je došao i taj dan da se maknemo iz Bangkoka i saperemo svo to đubre sa sebe u prekrasnom moru na još prekrasnijim plažama.

Dok smo planirali put odlučili smo se za otoke na istočnoj obali jer smo od dosta ljudi čuli da je zapadna obala prekrcana turistima koji misle da će ih dočekati plaže kao sa fotki a na kraju su pune kineza sa selfie stickovima. 
Imali smo u planu posjetiti 3 otoka koji su jedan pored drugog - Koh Tao, Koh Phangan i Koh Samui. Također smo ciljali da na određeni datum u mjesecu budemo na Koh Phanganu jer se održava poznati Full Moon party koji je od tamo i potekao širom svijeta. Naravno da imaju i varijacije na temu kao što su Half Moon, Black moon i sl. kako bi turisti imali gdje potrošiti pare.
Kada smo sve te neke faktore uzeli u obzir odlučili smo se za najpovoljniju opciju vlakom iz Bangkoka do Chumptona, odakle smo organiziranim busom išli do trajekta koji nas je vozio do prvog otočića Koh Tao, nakon njega je u planu bio Koh Phangan i na kraju Koh Samui. Zadnji otok nam je bio najbliži kopnu i Suratthaniu odakle smo avionom išli nazad za Bangkok. Ima zračna luka i na Samuiu ali je karta bila preskupa tako da smo se odlučili taljigati još malo trajektima i busevima.

ovo je bio plan našega puta. crveno vlak-plavo trajekt-zeleno avion
Vlak iz Bangkoka koji prolazi kroz Chumpton polazi u večernjim satima a budući da je vožnja noćna imate opciju kupiti i krevet umjesto sjedala. Mi smo se odlučili za tu opciju i mogu vam reći da je bila sasvim u redu jer smo bili premoreni od landranja tako da nam ništa nije smetalo...mada je navodno bilo i nekih žohara u vlaku ali na takve stvari se morate naviknuti. Kada vlak krene, stalno vam prolaze zaposlenici nudeći hranu i cugu ili ako želite da vam pretvore sjedalo u krevet i rasprostru posteljinu. 


vlak je bio pun backpackera iz cijeloga svijeta
sasvim gudić smještaj 
Bio je mrak kada smo stigli u Chumpton gdje smo čekali novi bus koji nas je trebao voziti do trajekta jer se ovaj predviđeni pokvario. To na Tajlandu nije ništa čudno, njima je sve kako ćemo-lako ćemo, bez obzira što ste vi napeti ko puške jer postoji mogućnost da će vam zbog nekog njihovog propusta otići trajekt, bus ili avion. Na to se jednostavno trebate unaprijed pripremiti.
Mi smo na svu sreću stigli na predviđeni trajekt u ranu zoru i na trajektu smo pratili sunce kako se lagano diže iza brda.

moreeeeee




Kada smo došli na Koh Tao mislila sam da sam došla u raj. 
Resort nam je bio pun pogodak, lokacija je bila odlična i našoj sreći nije bilo kraja. Nakon jela smo se odmah bacili na kupanjac a s obzirom da smo izgorili nakon pola sata u moru, morali smo se prebaciti u bazen koji je u hladovini i koji na našu veliku sreću ima koktel bar u bazenu. 


link na resort
škampi su cjenovno u rangu sa piletinom tako da sam ih trpala u sve i svašta tih dana
pool time
Na Koh Tao mnoge agencije sa okolnih otoka Phangana i Samuia nude cjelodnevne izlete i mi smo čak razmišljali o toj opciji dok smo planirali put ali bi se jako pokajali da smo na taj po meni najljepši otok došli samo na jedan dan. 
Prvi dan je prošao tako što smo cugali koktele na bazenu a predvečer se prebacili 10 metara dalje na plažu gdje smo uz koktele u kanticama dočekali predivan zalazak.


nogoš u plićaku
žongleri priređuju cijelu večer neke performanse kako bi animirali ljude

Kada padne mrak uzduž plaže svaki resort ima svoj beach bar, dj-a koji puštaju super glazbu, žonglere sa vatrom koji rade bruuutalne stvari sa vatrom na što sam ja kao bivši žongler odljepila. Sa kanticom koktela u ruci, zavaljeni u vreće na plaži prvo smo samo gledali i divili se svemu oko nas a onda je krenulo čaganje pa čak i žongliranje kada je cuga uzela maha.

Drugi dan smo išli na izlet na najljepše mjesto gdje sam ikada bila - Koh Nang Yuan od milja i lakše zvanog konjak. Osim što je raj na zemlji, Konjak je koraljni greben koji se sastoji od 3 spojena mala otočića koja su povezana sa pješčanim sprudom. Isto kao i Tao najpoznatiji je po tome što je raj za ronioce i ljude što su samo snorklali sa maskama poput nas jer oko vas prolaze jata prekrasnih šarenih ribetina koje su toliko pitome da se uopće ne boje nego plivaju oko vas i igraju se dok se vi po tisućiti put čudite koliko je sve oko vas lijepo i hoće li ribica otplivati po kamenčić ako joj ga bacite.


na vrh ovog brda se možete popeti da doživite ovaj pogled ali ja se nisam pentrala
 jer se nisam mogla odvojiti od ribica i vode tako da je ova fotka s neta.




ribice papaju koralje
memorijska pjena je ništa za ovaj pjesak
teeeeški chill
kinezi su gotovo uvijek obučeni od glave do pete na plaži i kada s leđa vidite ovako nešta
u vodi što izgleda kao da je u najmanju ruku na slapovima Niagare usred zime - to su kinezi.

bolje je kamen isklesan nego mi zato je on u prvom planu




Nakon par sati raja, vratili smo se nazad na naš prekrasni Tao koji je udaljen 20ak minuta brodićem. Na Tau ima hrpetinu škola za ronjenje gdje za super cijenu možete dobiti dozvolu za ronioca. U sklopu našeg resorta je također bila škola ronjenja i nakon što sam vidjela sve te uglavnom Britance i Amerikance u školi kako super briju oko tog ronjenja došlo je i meni da budem dio tog podvodnog svijeta.  

Popodne smo iznajmili skutere i odlučili baciti đir po otoku. Skuteri su jeftini i to vam je najbolja opcija prijevoza po otoku. Vidjet ćete da benzin prodaju u staklenim bocama od litru, ali to je vam je skuplje nego da stanete na benzu i natankate. Također kod iznajmljivanja skutera pofotkajte eventualna oštećenja i ogrebotine da ne bi pri vraćanju skutera vama zaračunali štetu.


brrrm brrrrm prvi puta lijevom stranom ceste


Koh Tao se naziva i Turtle island i to isključivo jer oblik otoka podsjeća na kornjaču
ali naravno da u ovom raju ima i pravih kornjačica i ljudi koji se brinu za njih ako se nađu u opasnosti.
nigdje nisam vidjela toliko pasa koliko na Tajlandu ali isto tako ima ih hrpa po plažama
gdje leže po cijele dane u tom pijesku.



plivanje do skrivene uvalice
kao u filmovima i nigdje žive duše 
pohane banane koje umačete u condensed milk, koji me podsjetio na rat jer tada sam zadnji 
puta to okusila. tražila sam ga kod nas ali ne nađem nigdje pa ukoliko netko zna 
gdje ga ima-javite! a ne moram ni reći koliko je prefin ovaj kombo.
kokos i zalazak...što više požejeti?

Treći dan smo ujutro nabrzaka spakovali prnje, pozdravili gekone koji su nam pravili društvo na terasi i uputili se na trajekt za partijanerski Koh Phangan o kojem ću u sljedećem postu na koji će ovaj puta jako brzo :)

Nema komentara:

Objavi komentar